Vode


Po definiciji voda je tekućina bez boje, okusa i mirisa. Međutim, takva voda u prirodi i ne
postoji. Već u atmosferi gdje dolazi do nastajanja kapljica vode, odnosno kiše ili snijega, voda čestice i plinove iz atmosfere otapa i mijenja svoja prirodna svojstva. Stoga kapljice kiše dijelom poprimaju kemijska svojstva čestica koje se nalaze u atmosferi. Već u tom stadiju voda kišnica je toliko čista koliko je čista sama atmosfera. Voda kao kišnica također ispire atmosferu. Stoga je nebo poslije kiše čisto i bistro. Kad voda u obliku kiše ili snijega dospije na površinu kopna, voda započinje svoj "drugi život". U doticaju s kopnom voda pokupi svojom topljivošću mnoge tvari koje se nalaze na površini kopna.
Voda bez obzira kroz kakvu podlogu protiče, jednim dijelom dolazi u podzemlje i tamo ostaje. To su zalihe podzemne vode na određenom području. Te podzemne zalihe vode služe kao crpilišta za različite potrebe. Velik dio vode odlazi u mora i jezera, bilo podzemnim ili pak nadzemnim tokovima, ovisi o podlozi. Utvrđeno je, da mikroorganizmi u podzemnoj vodi mogu živjeti do pedesetak dana. Ipak je moguće i biološko onečišćenje vode, pa iz toga razloga prije upotrebe voda mora biti dezinficirana. Jednom onečišćene podzemne vode vrlo je teško povratitiu prvotno stanje, a sam postupak vrlo je skup. Stoga je najbolje i najjeftinije čuvati podzemne vode od bilo kojeg onečišćenja. A onečišćenja mogu biti vrlo različita jer su izvori onečišćenja različiti. Posebno velika opasnost od onečišćenja prijeti podzemnim vodama na našem krasu, a to je oko 45 posto područja Republike Hrvatske. Osim poga, to su i naše najkvalitetnije vode. Čuvajući te vode, čuvamo i prirodne ljepotena njima- slapove i brzace.

KAKVA JE KVALITETA VODE KOJU UNOSIMO U ORGANIZAM I KOJI SU NAJČEŠĆI UZROCI ZAGAĐENJA?
-INDUSTRIJA Ogromna količina štetnih tvari i plinova dižu se iz dimnjaka u atmosferu i putem oborina bivaju vraćeni na zemlju i dalje u vodonosne slojeve. Otpadne vode zagađuju rijeke i jezera.
-ODLAGALIŠTA OTPADA U Hrvatskoj postoji 126 legalnih i oko 300 divljih deponija, nerijetko i uz sama vodocrpilišta. Zagađenja sa odlagališta kreću se neprimjetno ali stalno i sa sasvim izvijesnim i pogubnim ishodom za vode.
-TEŠKI METALI I ostali oblici zagađenja nalaze se u vodovodnim cijevima i također utječu na kvalitetu pitke vode.
-KLOR U vodi za piće stvara koncerogene supstance TRIHALOMETANE, koji pogubno djeluju na naš organizam.
-ARSEN U vodi za piće ima veliki utjecaj na ljudsko zdravlje. Koncentracija arsena pronađena u podzemnim vodama uvelike prelazi maksiomalno dopuštenje koncentracije.
-KAMENAC-PESTICIDI, HERBICIDI Te ostale štetne tvari i spojevi kojih je previše da bismo ih sve nabrojali.


22. OŽUJKA - SVIJETSKI DAN ZAŠTITE VODE

Tradicija slavlja vode i podsjećanja na njezinu esencijalnu važnost potječe od 1992. godine, kada je Generalna skupština UN-a donijela rezoluciju o proglašenju 22. ožujka Danom voda. Podatak da je samo jedan posto svih voda na Zemlji podobno za piće, dok čak 97 posto čine mora te dva posto ledenjaci, dovoljno je snažan da bi čovijek spoznao nužnost skrbi o vodi, bez koje bi se svaki oblik života na Zemlji ugasio. Čovjekovo oduševljenje tehnološkim otkrićem, od parnog stroja u prošlome stoljeću pa do eksplozije razvoja u stoljeću što će za koji mjesec biti za nama, ostavljao je za sobom često pravu pustoš u prirodi. Nezamislive količine otpada što ga je ljudski rod desetljećima nekontrolirano bacao gdje je god stizao, loša ili nikakova odvodnja fekalnih i oborinskihvoda, nepromišljeno ispuštanje tvrdokornih kemikalija iz tvornica u rijeke, mora i podzemlja, tek su neki faktori što su uvjetovali da danas čak polovica svjetskog stanovništva pije vodu upitne kvalitete. Ako male stvari pokreću svijet, dovoljno će biti da svatko od nas brižno zatvara slavinu u kuhinji ili kupaonici. Jer kapa li ona tempom od samo dvije kapi u sekundi, godišnje će biti neupotrebljeno i bačeno nezamislivih šest
tisuća litara najdragocjenije tekućine na Zemlji.

ZA SVIJETSKI DAN VODA TEME PREDHODNIH GODINA BILE SU:
1994. - Briga za naše vodne resurse je obaveza svakoga
1995. - Žene i voda
1996. - Voda za žedne gradove
1997. - Voda na Zemlji : Ima li je dovoljno?
1998. - Podzemne vode: nevidljivi resurs
1999. - Svi živimo nizvodno
2000. - Voda za 21. stoljeće
2001. - Voda i zdravllje
2002. - Voda i razvoj
2003. - Voda za budućnost
Već se zna i naziv teme za sljedeću, 2004. godinu: VODA I KATASTROFE.

POTROŠNJA ČISTE VODE
Potrošnja vode dnevno otpada na:
- DOMAĆINSTVA 50%
- INDUSTRIJU I TRGOVINU 25%
- KOMUNALNE POTREBE 5%
U DOMAĆINSTVIMA NAJVEĆA JE POTROŠNJA ZA:
- za ispiranje WC-a 36%
- za kuhanje 31%
- za pranje posuđa 20%
- za piće i kuhanje 5%

Za minimalno održavanje kvalitetnog života i kućnu higijenu, te održavanje zdravlja potrebno
je 40-50 l/dnevno/osobi.
Za proizvodnju 1 l piva potrebno je 20 l vode
Za proizvodnju 1 l benzina potrebno je 180 l vode

U KAKVOJ JE SITUACIJI HRVATSKA?
Odmah se mora reći, da Hrvatska obzirom na klimatske, hidrološke i hidrogeološke značajke, te redovito mali broj stanovnika, koji će prema procjenama biti i manji, može, što se vodoopskrbe tiče, mirnije nego najveći dio svijeta gledati u budućnost. Vode koje rijekama dotječu u Hrvatskoj iz susjednih zemalja, s čime danas Hrvatska raspolaže garancija je da krize vode ne bi trebalo biti. Međutim, treba se ipak s dužnim poštovanjem
odnositi prema vodi i racionalno je trošiti. samo takvim odnosom prema vodi možemo sačuvati bogatstvo kojim raspolažemo.

Onečišćenje voda dobrim je dijelom uzrokovano iz takozvanih izvora. Ti izvori onečišćenja uglavnom se nalaze u bogatim zemljama. Iz industrijskih postrojenja u atmosferu se ispuštaju razne čestice i plinovi koji sadržavaju otvorene tvari. One kruže u atmosferi, ciklone i anticiklone ih raznose, pa često dospiju i onima koji koji s njihovim ispuštanjima
nemaju nikakve veze. Nedavno je kod nas padala kiša u kojoj sus se nalazile sitne čestice pijeska iz Afrike. Kako nam dolazi pijesak izt Afrike , tako nam na isti način dolaze i trovne tvari uglavnom iz bogatih, industrijskih zemalja. Onečišćenje voda ne samo da ugrožava čovijeka i živi svijet na našoj Zemlji, već uništava i prirodne ljepote. poznato je da sedtrene barijere, odnosno slapovi, mogu nastajati samo u vodi visoke čistoće i kvakvoće. Isto tako već nastale sedrene barijere u onečišćenoj vodi nestaju jer ugibaju sedotvorci, odnosno biljke i životinje koje uz pomoć vode stvaraju sedrene nakupine, koje tijekom milijuna godina postaju manje ili veće sedrene pregrade. Na našim krškim rijekama slapovi su česta pojava. Bez tih ukrasa neke naše rijeke, primjerice, Krka ili Mrežnica, bile bi obični potoci. stoga u Hrvatskoj postoji dvostruka obaveza u očuvanjučistoće naših, posebice kraških rijeka: ponajprije zato što nam treba čista voda za stanovništvo i životinje; i stoga jer čuvajući čistoću naših krškihrijeka čuvamo posebne prirodne ljepoteu našoj domovini. Stoga se isplati potruditi i očuvati to prirodno i gospodarsko blago. Nezgoda je u tome što je kraško područje, kroz koje protječu naše rijeke, poirozito i ono jednostavno propušta vodu kroz pukotine u geološkoj podlozi. Kroz te pukotine lako se širi onečišćenje, posebno oni onečišćivači koji su lako topljivi u vodi. Još jedna opasnost prijeti onečišćenju naših, posebice kraških rijeka, a to je velik broj jama i spilja na tom području. A bacanjem tvari koje onečišćuju vodu, samo je jedan maleni korak da s malenom količinomonečišćivača onečistimo velike količine vode i velike prostore, jer se otrov širi podzemljem krasa kao kroz porozitu podlogu. I stoga se može zaključiti da očuvanje čistoće našihvoda, našeg stvarnog i velikog bogatstva, nije zadaća i dužnost samo nekih ustanova, nego i svih nas i svakog od nas!


" TEK KAD POSJEČETE POSLJEDNJE DRVO,
TEK KAD ZATRUJETE POSLJEDNJU RIJEKU,
TEK KAD UPECATE POSLJEDNJU RIBU,
TEK TADA ĆETE SAZNATI DA SE
NOVAC NE MOŽE JESTI"

Martina Juračić



Zaštita vode

Općenito o značenju voda
Voda je pokretač života i rasprostranjena je svugdje u Zemlji – čini oko 71% Zemljine površine. Zagrijavanjem Sunca isparava se i vraća u oblik padalina (kiše ili snijega), prodire u gornje slojeve tla i dalje teče do podzemnih te dospijeva do rijeka, jezera i mora zajedno s onečišćenim urbanim vodama zatvarajući tako neprekidan ciklus kruženja. Otapanja plinova u vodi (što je značajno za industriju) ovisi o tlaku plina u dodiru s vodom i o temperaturi vode. Što je tlak plina veći i temperatura voda veća, to je topivost plina u vodi maja. U vodi se slabo otapaju plinovi: dušik, vodik, kisik, ugljik – monoksid, metan i ozon. Kiselost vode označava se sa pH simbolom, vrijednost pH = 7 naziva se neutralnom, pH veća od 7 smatra se lužnata, a pH manja od 7 predstavlja kiselu vodu. Voda je nepresušan prirodni resurs koji se ipak može regionalno i lokalno iscrpiti. U globalnim se mjerilima danas čovječanstvo suočava s pojavom očevidnog prividnog nestajanja vode (nemogućnost da je koristi) zbog velikog onečišćenja. Čovjeku su potrebne 2-3 litre dnevno za biološki opstanak, a dnevna potrošnja vode u svijetu iznosi po stanovniku oko 500 litara (u razvijenim zemljama oko 500-1000 l/dan po stanovniku). Može se zaključiti da dnevna potrošnja vode iznosi tek10% ukupne količine vode u rijekama i jezerima. Premda je, dakle, čovječanstvo dobro opskrbljeno pitkom vodom, ipak danas oko 25% svjetskog stanovništvo oskudijeva vodom, a približno 60% svjetskog kopna nema dovoljno slatke vode. Industrijski razvoj, poljoprivreda i urbanizacija izazivaju znatnija onečišćenja voda pa je danas nužno štiti pitke vode. Potrebno je štitit mora i oceane koji su najveći izvori kisika i veliki proizvođači hrane.

Izvori onečišćenja voda
Upotrebljivost voda za pojedine namjene ovisi o sastavu, svojstvima i koncentraciji pojedinih tvari u vodi. Zbog toga se u gospodarenju vodama uvodi pojam kvalitetne vode. Kao što se količina vode izražava brojčanim vrijednostima, tako se i kvaliteta vode određuje veličinom pojedinih pokazatelja određenih tvari i/ili energije što ih sadrži voda. Kvaliteta vode ocjenjuje se prema trima skupinama pokazatelja: fizikalnim, biološkim i kemijskim. Iako fizikalni pokazatelji ne određuju u potpunosti kvalitetu i mogućnost uporabe pitke vode, ipak određuje njezina svojstva s obzirom na izgled, boju, miris, okus i temperaturu. Kemijski pokazatelji u velikoj mjeri određuju veliku uporabu vode piće, ali i za stanje pojedinog vodnog sustava. To stoga jer se putem kemijskih analiza mogu otkriti otopljene tvari koji mogu utjecati na povećanje biološke proizvodnje ekološkog sustava, odnosno mogu se otkriti tvari koji su štetni za ljudski organizam.
Kemijske primjese u vodi mogu se podijeliti na tri skupine
1 tvari koje se nalaze u prirodnim vodama
2 tvari koje po sastavu ili koncentraciji bitno ne pogoršavaju mogućnost uporabe vode, ali nisu poželjne u većim količinama
3 tvari koje po svojem sastavu i/ili koncentraciji čine vodu neupotrebljivom za određene namijene, a mogu biti i otrovne.
U sanitarnom inženjerstvu najčešće se utvrđuju sljedeći pokazatelji kojima se procjenjuje stanje kvalitete vode:
1) Ukupno otopljene tvari
2) Koncentracija vodikovih iona
3) Alkalitet
4) Tvrdoća
5) Otopljeni plinovi
6) Organske tvari
7) Hranjive tvari
8) Kovine
9) Ostali kemijski pokazatelji
Otpadne vode kao izvor onečišćenja vodnih sustava mogu se podijeliti u: kućanske otpadne vode, industrijske i oborinske.

Dok se kućanske i industrijske vode uglavnom usmjeravaju sustavom kanala, oborinske vode nakon ispiranja površine tla ulaze u vodne sustave. Biološka razgradivost temeljno je svojstvo kućanskih otpadnih voda te se računa da 2/3 od ukupnih količina su tvari organskog podrijetla. U tim vodama ima mnogo mikroorganizama fekalnog podrijetla. Sastav i koncentracija industrijskih voda ovisi o tehnološkim postupcima i teško ih je uspoređivati. Te otpadne vode mogu se podijeliti na biološki razgradive i nerazgradive. Industrijske otpadne vode mogu sadržavati teške metale, lužine, kiseline, mineralne soli, ugljikovodike, fenole, radioaktivne tvari itd. Oborinske vode samo se uvjetno mogu nazvati otpadima. Često se onečišćenje u otpadnim vodama naziva i ˝prirodno onečišćenje˝. Međutim, danas, zbog velikog onečišćenja zemljišta, oborinske vode čine značajan izvor onečišćenja. Poznato je da se vode samo pročišćuju fizikalnim postupcima (razrjeđenje, taloženje, cijeđenje, izmjena plinova i topline), kemijskim postupcima (oksidacija), te biokemijskim postupcima (zbivaju se uz pomoć mikroorganizama i kisika).

Bojan Smiljanić

 


VODA

Vode ima najviše na Zemlji. Obično se govori o da se na vodu odnose mora i oceani, rijeke i jezera te podzemne vode. Voda se također pojavljuje i u obliku snijega i vječnog leda na polovima. Osim toga, vode ima i u atmosferi. Ta voda je od neprocijenjive važnosti ne samo za živi svijet nego i za klimu na Zemlji. Voda se javlja u tri agregatna stanja: čvrsto, tekuće i plinovito. Voda tekućica je neophodna za održavanje života na Zemlji. Prema znanstvenim teorijama, prvi oblici života vežu se uz vodu u tekućem stanju. Voda tekućica služi za piće pa mora biti čista i zdrava.
Voda služi i za navodnjavanje kao bi se dobili što veći prinosi poljoprivrednih kultura. Takve vode sve je manje u rijkama i jezerima jer i ta voda mora biti čista i zdrava. I u podzemlju sve je manje pitke vode.
Voda u plinovitom stanju nalazi se u Zemljinoj atmosferi. Ona uzrokuje vlažnost zraka. Vlažnost zraka ima blag učinak na Zemjlu i život na njoj. Štiti dijelove Zemlje od prevelikog zagrijavanja te zadržava temperaturu na površini tla. Promjenom temperature u atmosferi voda se skuplja u oblake. kondezaijom vodene pare na staju oborine. Zbog toga voda prelazi u tekuće stanje (kiša), ili kruto (tuča, snijeg). Kiša čisti atmosferu od otrovnih i nečistih tvari. Kisele kiše koje nastaju zbog zagađivanja atmosfere imaju poguban učinak na Zemlji za biljni svijet. Osim kiše, nastaje i pojava rose. Rosa je važna za dijelove Zemlje gdje je mala količina padalina (pustinje i polupustinje). Pomoću Sunčeve energije voda kruži u atmosferi. Zbog isparavanja ogromne količne vodene mase su neprestano u pokretu. Zbog Sunčeve energije slana voda iz oceana se pretvara u slatku vodu vodene pare i pod određenim klimatskim uvjetima u slatku vodu kišnice ili snijega. Vodena oaza u pustinji veoma je važna za okolni biljni svijet. Nasuprot tome, na mjestima gdje nema oaza, biljni svijet je sveden na vrlo reduciraneoblike prilagođene na vrlo teške ekološke uvjete.
U pustinjama se često primjenjuju sustavi za navodnjavanje čime se pustinja pretvara u plodnu površinu. Međutim, takav oblik navodnjavanja je vrlo skup pa ga mogu koristiti samo bogatije zemlje (Saudijska Arabija).
Uz biološko, gospodarsko i ekološko značenje. Tako npr. rijeka, potok ili jezero daju nekom krajoliku posebnu privlačnost.
Hrvatska je u pogledu kakvoće i kvalitete vode jedna od rijetkih zemalja koja ima čistu i pitku vodu. Posebice se to odnosi na krške rijeke. Podzemni slivovi krških rijeka zauzimaju velike površinei dobivaju vode iz udaljenih područja.
Hrvatske vode pripadaju dvjema slivovima: Crnomorskom i Jadranskom. Većina vodene mase u Hrvatskoj pripada Crnomorskom slivu tj. te vode utječu u Crno more. Neke naše vode koje pripadaju Crnomorskom slivu imaju svoj izvor tek desetak kilometara od obale Jadranskog mora (Mrzle vodice). Te vode skuplja Kupa koje preko Save i Dunava otječu u Crno more.
U sjevernoj Hrvatskoj tri velike rijeke obilježavaju ekološke odnose i reljef toga područja. To su Sava, Drava i Dunav koje imaju veliki broj pritoka. Tijekom strije i mlađe geološke prošlosti te su rijeke činile okosnicu razvoja reljefne slike toga dijela Hrvatske.
U dinarskom dijelu Hrvatske, rijeke u uglavnom kratka toka, a vodom su bogate u vrijeme kiša i topljenja snijega na visovima uz njihove izvore, ali i dalje od njih. Te rijeke skupljju vodu s velikih površina podzemnim vodenim tokovima. Tako su njihovi slivovi u podzemlju daleko veći nego što pokazuje nadzemni reljef.
U Hrvatskoj se nalazi i nekoliko prirodnih jezera među kojima su dva najpoznatija Vransko jezero na otoku Cresu i Vransko jezero kod Biograda na moru. Posebnu biološku i gospodarsku vrijednost ima Vransko jezero na Cresu. Iz toga jezera se opskrbljuju domaćinstva na otou Cresu i Lošinju.
Na priobalju i otocima ima i nekoliko prirodnih manjh vodenih površina koja se nazivaju lokvama. Neka od tih vodenih površina ne presušuju ni ljeti. Za sada, njihova vrijednost je vrlo mala.
Što se tiče biološkog, prometnog i ekološkog gospodari gospodarskog pogleda posebna vrijedna vodena površina za Hrvatsku je Jadransko more. Jadransko more je zatvoreno more pa je opasnost od onečišćenja veća nego na otvorenim morima ili oceanima.
Treba naglasiti da bi se čovjek trebao više brinuti o zaštiti voda jer ako nastavi s zagađivanjem voda, samosebe dovodi u propast i voda će time postati predragocjena. Zaštitom voda može se očuvati biljni i životinjski svijet na Zemlji.

Milivoj Končar