|
Piše:
Ana Horvat
Ima toga još:
Anketa
Interview
|
|
Andrija Mohorovičić
Dana 23. siječnja učenici Gimnazije Andrije Mohorovičića proslavit će 143. godišnjicu rođenja svog "zaštitnika", svjetski poznatog seizmologa i meteorologa Andrije Mohorovičića. Mnogo ljudi je upoznato s njegovim imenom, ali samo rijetki znaju da se rodio upravo u blizini Rijeke, u primorskom gradiću Voloskom.
Kao dijete pravih Primoraca - majka je bila Opatijka, a otac Istrijan - pripadao je prvoj generaciji Mohorovičića - Vološćana, a kao prvi sin dobio je nasljedno ime Andrija.Već odmalena je pokazivao svoju nadarenost - u petnaestoj godini govorio je četiri
jezika (ne uključujući izvrsno poznavanje latinskog i starogrčkog), a maturiravši s odličnom ocjenom upisao se na studij matematike i fizike na Filozofskom fakultetu u Pragu - tamo je naučio još i češki jezik. Nakon završetka studija uporno je tražio premještaj u Senj ili Bakar, i tako od 1882. predaje fiziku i matematiku u Bakru gdje 1886. postaje profesor. Ubrzo se kroz rad s učenicima počinje aktivnije zanimati za meteorologiju, i stoga nakon dugih nastojanja 1887. u Bakru osniva meteorološku postaju. Osobito se zanimao za probleme gibanja zraka, a među njima posebno mjesto imalo je proučavanje oblaka. Tako ubrzo sam konstruira instrument nefoskop koji ubrzo i poboljšava, te opservacijom oblaka dolazi do tada nepoznatih zaključaka, osobito što se tiče klimatologije - upozorava na to da se zrak za visokog tlaka spušta, a za niskog uzdiže; također je odredio i prave brzine oblaka. Za svog boravka u Bakru nije se prepustio jedino znanosti, već je bio i jedan od utemeljitelja Društva za potporu siromašnih i vriednih učenika. Na to je posebno utjecalo i njegovo osobno iskustvo - na njegovom daljnjem obrazovanju je inzistirao njegov vjeroučitelj. Kada je na vlastitu molbu 1891. premješten u Zagreb, odmah slijedeće godine preuzima tamošnji Meteorološki opservatorij. 1893., iste godine kada u Bakru biva promoviran za doktora filozofije, uredio je mrežu postaja za praćenje nevremena s grmljavinom. Prema njegovom prijedlogu, 1901. je Zagrebački meteorološki opservatorij preuzeo upravu nad postojećim postajama u Hrvatskoj i time odcijepio našu meteorologiju od Budimpešte. Ubrzo nakon toga započeo je s pokusima koji su po prvi put dotada dokazali da se temperatura smanjuje s visinom. Bio je to ujedno i njegov posljednji rad s područja meteorologije.
U isto vrijeme kada je preuzeo Zagrebački meteorološki opservatorij, počeo se aktivnije baviti i seizmologijom. Od velikog potresa u Zagrebu
1901. nastoji da se izgradi u Zagrebu seizmička stanica. Njegove molbe su
dugo bile neuslišane, sve do iduća dva velika potresa 1905. i 1906. Od još
jednog velikog potresa 1908. počinje držati predavanja na temu ponašanja
građevina u potresu, a razmatranja koja je tom prilikom davao primjenjuju
su tek u današnje vrijeme. Nezadovoljan raspoloživim seizmografima, on
1917.g. konstruira svoj seizmograf koji bi kvalitetno zapisivao potrese
epicentra udaljenih i do 1000 km od uređaja. Nažalost, radi nedostatka
sredstava, seizmograf nikada nije konstruiran.
Važan datum u svakom udžbeniku seizmologije je svakako datum pokupskog potresa 1909., datum koji je Mohorovičiću više nego ikad osigurao mjesto među
najcjenjenijim svjetskim seizmolozima. Otkrio je na dubini od oko 55
km nagli porast brzine seizmičkih valova koji nastaje zbog naglog
povećanja gustoće Zemlje. U njegovu čast, ta je ploha nazvana Moho-slojem, ili Mohorovičićevom plohom diskontinuiteta. Iako je kasnije otkriveno da Moho-sloj ne leži svugdje na jednakoj dubini, ta teorija je izravno omogućila važno otkriće o nastajanju gorja zadiranjem kore u plašt.
1910. Andrija Mohorovičić postao je izvaredni sveučilišni profesor, a 18. prosinca 1936., četrnaest godina nakon svog umirovljenja, umire u svojoj osamdesetoj godini promijenivši zauvijek seizmologiju i meteorologiju, ali i geografiju samu.
|
|
