Bulimija nervosa

 

    Bulimija nervosa nije bila zabilježena u medicinskoj literaturi na isti način kao što je anoreksija. Zapravo potvrđena je kao bolest 1979. te je smatrana vrlo rijetkom. Od tada pokušaji objašnjavanja te bolesti ne prestaju. Kao i anoreksiju,  istraživanja definiraju bulimiju kao psihološku bolest. Mnogi bulimičari imaju anoreksičnu prošlost ili problem prekomjerne debljine.

    Bulimija je vjerojatno jedan od najopasnijih prehrambenih poremećaja. Cigarete, alkohol, droge su sve supstance sa kojima se bulimičar može naći. Kontrast između kontrole i njenog gubitka također usmjerava život bulimičara. Bulimičari su često zbunjeni o tome kako se osjećaju, te često neznaju dali su gladni ili siti. Ta zbunjenost im otežava da imaju odgovarajuće prehrambene navike. Njima izgleda istovremeno idu gozba i gladovanje.

     Oboljele osobe prakticiraju prejedanje zatim povraćanje i upotrebu laksativa da bi održali težinu na što nižoj razini. Anoreksičari također mogu koristiti neke od bulimičnih metoda, stoga taj poremećaj definiramo kao bulimareksija. Teško je procijeniti koga sve zahvaća bulimija, ali čini se da su to osobe oba spola između 15 i 45 godina. Dok mnogi misle da bolest obuzima samo žene, važno je reći da muškarci također sve češće oboljevaju od nje.

       Prejedanje je hitna i prinudna potreba koja ovlada oboljelom osobom iznenada bez upozorenja, ali može isto tako biti planirana sate ili dane unaprijed. Ponekad je hitnost prejedanja tako intenzivna da mora biti izvršena odmah. Prilikom prejedanja osoba konzumira u kratko vrijeme tisuće kalorija. Prejedanje često nastupa navečer, uvijek kad je osoba sama i obično sadržava šećer te hranu visoke kalorične vrijednosti. Neki oboljeli provode cijele dane u prejedanju i povraćanju, dok drugi koji su više bulimoreksični mogu tretirati bilo kakav obrok kao prejedanje i pokušavaju se toga rješiti. Jednom kad je prejedanje gotovo, osobu ovlada osjećaj panike i krivnje te se ona dodatno fizički loše osjeća. Brzo uzimanje velike količine hrane odmah stvara neugodu naročito u želucu i abdomenu. Postoje priče da osobe koje prejedajući se pojedu tako mnogo da neki dijelovi probavnog sustava, želudac ili ždrijelo jednostavno puknu uzrokujući smrt. Neke oboljele osobe idu do tih ekstrema, ali su još uvijek toliko očajni da niti tada ne potraže pomoć. Poslije takvog načina hranjenja i najmanji obrok može dati osobi osjećaj napuhanosti i neugode. Najčešći oblik rješavanja hrane je samoizazvano povraćanje stavljanjem prstiju u grlo. Ta akcija može biti vrlo stresna za oboljelog i njegovo tijelo. Oboljele osobe obično pate od propadanja zubiju, niskog krvnog pritiska, natečenih parotidnih žlijezda. Nakon nekog vremena neki bulimičari mogu povraćati svojom voljom bez stimuliranja putem prstiju, neki postaju tako naviknuti na jedenje i povraćanje da im postaje teško zadržati bilo koju količinu hrane u sebi, neki koriste laksative istovremeno ili umjesto povraćanja. Predoziranje laksativima je vrlo često, nije neobično otkriti da je netko uzeo i 100 laksativa odjednom. Zlostavljanje laksativima je opasno jer vodi u ozbiljnu neravnotežu koja uzrokuje dehidraciju ili natečenost zbog neravnoteže tjelesnih tekućina.

     Kada dođe do tretmana, bulimične osobe naravno žele i traže pomoć. Anoreksične osobe gotovo uvijek odbijaju pomoć jer ne priznaju da su bolesne, barem u početku, dok se bulimične obično srame tražiti pomoć. Oporavak od bilo kojeg prehrambenog poremećaja je dug, ali na kraju, uz profesionalnu pomoć može se prekinuti ukleti bulimični krug