MARIN DRŽIĆ
NOVELA OD STANCA

PRIKAZANA
U MARTOLICE HAJDINOVA NA PIRU


I M E N A
STANAC,
vlah
VLAHO,
MIHO,
DŽIVO PEŠICA,
mladi Dubrovčani
VILE,
VLAH
maskari


Prizor prvi
Prizor drugi
Prizor treći
Prizor četvrti
Prizor peti
Prizor šesti
Prizor sedmi


Prizor prvi
(Noćnici govore: VLAHO, MIHO)
 
VLAHO
Ognjili ti kosti! to se ne javljaše'?
Ktijah te probosti, da se ne otkrivaše.
MIHO
Ne bjeh te poznao, ter oto malo sad
nijesam te štropijao.
VLAHO
Nijes' pratik, još si mlad.
MIHO
Vidiš li mčinu ovu?
VLAHO
Vidim, sva je rdava.
MIHO
Bila je na provu !
VLAHO
Zato je krvava!
MIHO
Nu ukaž' tu tvoju ! Daj da se sijecamo.
VLAHO
Ne kažem ja moju, nego kad se škrimamo.
MIHO
Nut obraza od škrim'je! to 'e taj brokjerina?
VLAHO
Činit skakat umije s Duičinijeh skalina
gamad'ju kako s' ti.
MIHO
Zatoj sad bježaše .
VLAHO
Sad ti dah sto liti !
MIHO
Koga ono tjeraše?
VLAHO
Po muku božju, smih !
MIHO
Izreci ! Što će bit?
VLAHO
Sad sastah na vratih - ne mogu od smijeha rit.
MIHO
U one pr'jateljice ...
VLAHO
frotu njekijeh mladijeh ...
MIHO
... koja penga lice ?
VLAHO
... i satjerah ih svijeh.
MIHO
Hoć mi rijet u koga?
VLAHO
Rijet ti ću sve poslije.
MIHO
Iz Podmirja u onoga ?
VLAHO
Po muku božju, nije !
MIHO
Zanijekao s' ! Smiješan t' si, tajiš stvar od ništa !
VLAHO
U one, čudan t' si, stareži s Garišta.
MIHO
Kurvine zlostare, s kijem ti se 'e sastala !
Obraza od bokare ka je triš opala !
VLAHO
A ti gdje s' dosle bio? Kako li s' od oca
iz kuće izit smio?
MIHO
Bogme imam smiješna oca!
Kuću mi zatvori, ma ja, kad večeram
fengam poć leć gori; a ja ti omijeram
kako ću se kalat niz njeku funjestru.
i, kad podu svi spat, obučem se u pjastru;
čelatu na glavu, brokijer na bedru u čas
stavim, a rđavu ovu mčinu na pas
pak se niz konopac na ulicu kalam,
a mudri moj otac u odru mni da sam.
VLAHO
Smiješni su oci ovi ! Neće im se njekad
da su i oni bili svi lovci kako i mi sad,
ki noćno lovimo kako i jeji.
MIHO
Taki e' svijet !
VLAHO
Neg er se bojimo hasasa, ja ću t' rijet . . .
MIHO
Useru hasase ! Ter što će hasasi ?
Od Place čuva' se, indje svudi lazi.
VLAHO
Ho'mo ta ! Gdigodi imaš što ?
MIHO
Je li tvoj ?
Bogme imam.
VLAHO
Da hodi !
MIHO
Nu prvo čuj ovoj !
Sinoć je došao njeki Vlah smiješan
i nebog nije našao u gradu nigdje stan,
ter se je prislonio prid fontanu uz mir;
kozle je donio i grudu i jedan sir.
Š njime sam dosada sprdao - smiješan je !
ma mu glava pada oda sna, ljuljan je.
Da' da mu kugodi novelu učinimo !
VLAHO
Per Dio, da' , da hodi ! - Koga ovo vidimo ?
Sad ću na nj udarit.
MIHO
Da' mu deset liti !
VLAHO
Ki će vrag ovo bit? Vrag se će š njim biti.
MIHO
Ne basta t' animo, po muku božju, to!
Da' da mu se javimo. - Cumpare, fa motto !
 
Prizor drugi
(VLAHO, MIHO, DŽIVO PEŠICA )
 
DŽIVO
Sta largo, ne srti, er te sad štropijah !
MIHO
Cumpare, tko si ti?
DŽIVO
Nije me od vas pero strah.
MIHO
Dživan je po boga !
VLAHO
Koji Dživan ?
MIHO
Pešica !
VLAHO
A prem žudah toga !
MIHO
Skrijmo ova gvozdjica ! -
Dživane a brate, hodi sjemo k nami;
naš stari Radate, bogme ćeš doć s nami.
DŽIVO
Vi li ste ? Addio ! Njeki me vrag sada
malo nije ubio.
VLAHO
Na kom mjestu ? Kada ?
DŽIVO
Bjehu tri ; ma im dah potege, žimi ja !
MIHO
Što je to ? Paraš Vlah !
DŽIVO
Nu hud'mo, pod'mo tja;
Vlahu ću njekomu novelu učinit.
VLAHO
Da se ide k onomu !
MIHO
Komed'ja će ovo bit.
DŽIVO
Ogrn' se kapom ti i hran' mi baretu;
sad ćete viditi, obadva sje'te tu.
 
Prizor treći
(STANAC, DIVO; VLAHO, MIHO skriveni.)
(Ovdi DIVO, obučen na vlašku, sa STANCEM govori.)
 
DŽIVO
Dobra kob, junače ! Što si tuj takoj sam?
STANAC
Zdrav, mili moj brače, ovo ni sam ne znam !
Sinoćka u ovi grad uljezoh čestiti,
u kom ni star ni mlad ne ktje me primiti
na stan svoj ; ter, ne znav kud se inud svrnuti,
k vodi idoh ovdi uprav da bih poćinuti.
Studena vodica umjesto pr'jatelja
ter mi je družica, a kami postelja;
i meni t' nije spat nego bdjet i javi
danicu svitlu zvat da bil dan objavi,
u noćnoj da tmasti zločinac ki mene
ne bude pokrasti kon vode studene.
Tržak sam donio: kozlece, grudicu,
od šta sam ončas mnio primiti aspricu.
Ovdi sam toj takoj ; ma nu mi kaži sad
tko si ti, brate moj, er ti sam veomi rad.
DŽIVO
S Gacka sam trgovac, govedi trgujem,
vri mi pritio lonac, dužan se ne čujem;
putujem na suho, more mi drago ni,85
spim s uha na uho, zlo mi se i ne sni:
u vjeru ne davam, jamac se ne hitam,
na vrat ne prodavam, mo'e posle činim sam.
STANAC
Čestit se kažeš ti i obrazom svitlim
i dobrom pameti i tvojim trgom tim.
DŽIVO
Ne mjerim ja gori nebeske visine;
ni pamet ma nori tej morske dubine ;
u srijedu udaram, blaženi gdi idu,
sam sebe ne varam hode u nevidu.
STANAC
Ti s' njeki razumnik, vi8u ja, brate moj ;
ja dosad nijesam vik besjedit čuo takoj.
DŽIVO
Ako je ki razum i mudros u meni,
taj mudros ni taj um od Gacka, brate, ni.
Ja prvo u ovi gr
ad kad dodoh čestiti
bijeh star a ne mlad jak sam sad viditi.
STANAC
Da to se s' pomladio?
DŽIVO
Pomladio, brate moj !
Bradat sam i sijed bio.
STANAC
Koje je čudo toj ? !
DŽIVO
U ovi grad jednome ja dooh na Ivanjdan
i srjećom mojome ne nadoh nigdi stan,
ter k vodi tuj sjedoh u ovoj prem dobi;
tuj malo pojedoh, pak me sanak dobi.
I speći ja takoj čuh gdi se igraju
tej igre, brate moj, i pjesni spijevaju,
da dušu moju tad obujmi veća slas
ner se izrit može ikad. Probudih se u taj čas
i vidjeh kon vode, tuj gdje s' ti, gdi vile
tanačce izvode gizdave i mile.
Pruži se jedna od njih, hvati me za ruku,
a druga Ijepša od svih pozlatnu jabuku
pokloni tuj meni. Tretja reče: Hodi,
pri vodi studeni ter nam kolo vodi !
etvrta: Pij, reče, ako budeš piti,
noćas razum steče kim ćeš slavan biti !
Napih se, brate moj, i jabuku primih
i tanac pri ovoj vodi š njimi zvodih.
Prašah ih za ime; zvahu se, junače,
imeni čudnime !
STANAC
Spovjeđ mi, moj brače !
DŽIVO
Jednojzi Perlica, drugojzi Kitica,
tretjojzi Pavica, a Propumanica
četvrtoj bješe ime; ma bješe Pavica
batesa nad svime, koja penga lica.
S sobom me na dvore tej vile vodiše
i mene do zore slastima pojiše.
Svukoh se od tada iz kože jak zmija,
opade mi brada, idoše dlake tja;
a mlada kožica lašti se na meni
kakono plitica na kojoj pisma ni.
Ja ostah mlad! Što, mlad? Domaća mene već
ne poznavaše tad ni kt'jaše sa mnom leć:
veljaše: Neću te ! Ti nijesi ki si bio !
Ali 'oj kosti ćute !
STANAC
Da si ju si bio?
DŽIVO
Bogme ju nalandah, a ona bijedna viče;
od mene ju bješe strah, ma me pak običe.
Veljah joj : Kučko zla, to li t' sam draži star
negli mlad ? Je li, a ? I ne imaš još za har ?
STANAC
Ah, čuda kih sada ovdi se naslušah !
I sijeda mi 'e brada, a ne čuh ja toj, ah,
koliko kon vode ! I ja znam er vile
tanačce izvode kakono snig bile.
I ja sam njekada š njimi tance izvodio
ma sam bio sve tada kako sam i prije bio.
Čoek da se pomladi, čudo je velje toj !
DŽIVO
Nije svakoj bradi toj dano, brate moj.
Kako se zoveš ti ?
STANAC
Stanac se zovem ja,
s rij
eke Pive. A ti? Kaž' mi milos tvoja.
DŽIVO
Zovem se Sedmi muž, prezime Dugi nos,
na sebi kako spuž nosim dom gdi sam gos.
Pijem vince bez vodice;
voda mi je bistra mila,
gdi ma Ijubi mije lice
kad je od ruže venčac svila.
STANAC
Brate Sedmi muže ali t' Dugi nose,
moj počteni druže, ne jele te ose !
DŽIVO
Da sam mlijeko ali m...s, ose bi me izjele.
STANAC
Oto si slađi vas neg što beru pčele.
Ku ti daše travu tej vile, kaži mi.
DŽIVO
Travu na ime bravu, ka cti liti i zimi,
njome se pomladih; liti i zimi rada,
od trava oda svih ona je najslada.
STANAC
Gdi ve se nahodi, umiješ mi što riti?
DŽIVO
Sjutra pri ovoj vodi moć ju ćeš viditi:
prvu vil upaziš, ima ju pri sebi;
čin' noćas da ne spiš, er će doći k tebi.
STANAC
Gdi bih se po srjeći i ja ovdi pomladio !
DŽIVO
Bogme ti ću reći, ne bi prvi bio.
STANAC
Što bi Miona dala, domaća mo'a mila !
DŽIVO
Bogme bi uzigrala !
STANAC
Ah, rada t' bi bila
gdje je ona hubava mladica a ja star.
DŽIVO
Bila bi 'oj zabava.
STANAC
Bogme bi 'o' bilo u har !
er ne bi naprijeda uza me plakala
grijav peču leda, ma bi mirna stala.
DŽIVO
Nemoj se pripasti, ako bi tej vile
noćaska u tmasti iz vode isplile
i htjele s tobom tanačac izvodit,
er srjećom tvojome mogao bi čestit bit.
STANAC
Rekao t' sam er i prije s vila
m sam općio.
Ohaj, strah me nije, nijesam vik strašiv bio.
DŽIVO
Vjerujem, a bogme s' prem junak viditi.
STANAC
Dano mi 'e toj s nebes.
DŽIVO
Imaš li što piti ?
STANAC
Vodica je uza me.
DŽIVO
Taj drijevo i kami
nosi - taj nije za me i zbogom ostani !
STANAC
Kudi se otpravi ?
DŽIVO
Poći ću domome.
STANAC
Cić moje l,jubavi postoj još sa mnome.
DŽIVO
S tobom bih još sidio, ma bi mi domaća
vikala: Gdje s' bio? ka je bogme udaća!
Deblja je neg viša, a ima nos od pedi
a gubicu od miša, a od osla ledji,
po kih ju pobubam jak po talambahu,
a ona skriplje zubam.
STANAC
Drži ju u strahu.
Kobila obijesna bez uzde pruca se,
a žena nesvjesna bez straha osijeca se.
DŽIVO
Ah, mudro ti umje. rit ! Sjutra te za tuj rič
budem lijepo gostit, tako mi zdrav Radič !
Zb
ogom mi ostani, Stanče, dobri druže !
STANAC
Sa mnom se opet stani, moj ve Osmi muže.
DŽIVO
Nijesam Osmi muž neg Sedmi Dugi nos,
nosim dom kako spuž na sebi gdi sam gos.
STANAC
Oto se zarekoh ! Prosti, Sedmi muže,
jezikom utekoh .
DŽIVO
Prosto t', zbogom, druže !
(Othodi DŽIVO.)
 
Prizor četvrti
(DŽIVO, VLAHO, MIHO)
 
DŽIVO
Ovo smješnijega, brate, Vlaha od svijeta;
nije ga ludega od Rta do Mljeta.
MIHO
Pod' s vragom? Boci mi pukoše od smijeha.
VLAHO
Bogme smijeh !
DŽIVO
Reci mi . . .
VLAHO
Ho'mo ta !
DŽIVO
. . . istiha
jesam li kako umio š njim sprdat?
MIHO
Podi tja !
vazda si vrag bio, a sad si kolik ja.
DŽIVO
Kozle me delekta koje uza nj veči !
VLAHO
Vrag ! Ho'mo domom ta.
DŽIVO
Smiješnijeh tvojijeh riječi!
Ne bih za perperu dao kozleta onoga
s bisaci, na vjeru ! Slušaj mene tvoga !
Ovi Vlah vjeruje sve što mu se veli.
MIHO
Da nas on ne čuje !
DŽIVO
Tko se ono bijeli?
VLAHO
Na pir maskari idu.
DŽIVO
Prem su na prepozit !
Kad opet izidu, ah, smiješno ti će bit !
Pod'mo ih per Dio zvat, prije neg na pir podu
molit i skondžurat da ovamo dou.
Scijenit će Vlah ovi da su vile zbiljne.
MIHO
Pod' ih sam ti zovi - oni čas će doć.
DŽIVO
Ne !
po'mo svi ujedno, ter ćemo kugodi
novelu zajedno ordenat.
MIHO
Da hodi
Per Dio će smiješno bit, ako sam jedan bao
usktjebudu učinit.
VLAHO
Hod' brzo ! to si stao?
(Ovdi othode, a STANAC sam govori.)
 
Prizor peti
 
STANAC, sam
Ah, vile vilice, molju vas boga rad,
vodene diklice, pridite ovdi sad,
tudinu da meni razgovorak date
pri vodi studeni, veće ne krsma'te,
Vašima liposti nije slike na sviti,
a sione kriposti tko će vaše izriti ?
Možete od stara mlada učiniti,
a slavn'jega dara nije inoga na sviti.
(Ovdi dohode MASKARI, obučeni kako vile, i STANCOM se rugaju.)
 
Prizor šesti

(STANAC; MASKARI obučeni kao vile.)
VILA
Junače, dvigni se !
STANAC
Da bude, gospoje !
VILA
Na, uzmi, napij se !
STANAC
Na počtenje tvoje !
VILA
Da bi se pomladio i da bi t' probilo !
STANAC
Tomu bih rad bio, bog te čuo, ma vilo !
VILA
Nemojmo krsmati, sestrice gizdave,
neg pod'mo iskati kriposne sve trave
kijem ćemo ovoga u osla satvorit.
STANAC
Nemojte, zaboga ! Bijedan, što će ovoj bit? !
VILA
Pod'mo ga junaka u pticu stvoriti.
STANAC
Neću moć bisaka leteći nositi.
Nemojte, molju vas !
VILA
A mi ga 5tvorimo
u pakljenu
napas, da žene strašimo.
STANAC
Nemojte, u tmasti er mi se će bijedna
domaća pripasti, Miona ma vrijedna.
VILA
Stvor'mo ga buhome, ter će k Mioni skoknut.
STANAC
Nemojte ni tome, er me će utuknut.
Rad bih se pomladit, Miona bi rada toj.
VILA
Od ko'e dobi
hoć bit?
STANAC
Od dvaes godiš takoj.
domaća e mo a mlada, a ja sam, vile, star.
Da 'o' dodem mlad sada, bogme bi 'oj bilo har.
VILA
Da t' bude što pitaš! Sjedi tuj malo sad.
STANAC
A bit ću vazda vaš, teke istom da sam mlad.
VILA
Lipo ti 'e gledati po polju ovemu.
VILA
Ljepše bilje brati razliko po njemu.
VILA
Još ljepše pri vodi tanačac voditi.
Hodi, kolo vodi, ki putem greš, ču'eš ti?
(Odgovaraju druzi MASKARI na vlašku obučeni.)
 
Prizor sedmi

(STANAC; MASKARI obučeni kao vile, MASKARI obučeni kao seljaci.)
MASKAR
Tko zove ovamo ?
VILA
Vile su ljuvene !
Hodi da igramo kon vode studene.
MASKAR
Vi li ste, gospoje, vodene diklice,
kim se ruže goje na bil vrat i lice?
Mnogo smo žudili da bismo kad s vami
tanačac vodili slavnim gospodami.
VILA
Uhit' se s tizim ti a ti s tim ! S ovim ja
- kolo ću voditi.
STANAC
Ja li bih na odmet tja ?
VILA
Ti nas ćeš gledati, ter nam ćeš rit paka
ki će bolje igrati od ovih junaka.
STANAC
Da bude, gospoje ! Istom se spomeni
od potrjebe moje vaš ures ljuveni.
MASKAR
Sviri, glumče veseljače,
udri er nam srce uzavri;
pod nogami nije nam drače,
a imamo krila u igri.
Ovdi tanac vode, pak vile govore.)
VILA
Gizdavi Vlašići, pita'te koju stvar!
Hrabreni mladići, bit vam će svaki dar.
MASKAR
Da biste činili da se ne staramo.
toj bismo sad ktili, udimo toj samo;
er je teška staros, ne može skakati
a laka je mlados, sve bi ktjela igrati.
Volio bih mrtav bit neg kad vi igrate,
da ja budem sidit kako i ti uza te.
STANAC
Sokoli se ! takoj neće vele iziti
da ću i ja ovakoj lotar star siditi.
Sad, vile, ako ikad, Stanca pomozite,
učin'te da sam mlad - Stancu se umolite !
MASKAR
Gospoje, prvo nas, pak njega oprav'te.
STANAC
Došao sam pride vas - tej riječi ostav'te !
VILA
Junaci, mučite ! Svih ćemo smiriti .
dolu svi sjedite ! - Uz ove sjedi ti.
STANAC
Da bude, diklice, na vašu zapovijed,
moje violice ! Nut, što sam veoma sijed !
VILA
Odsada n'jedan vas nemoj progovorit -
progovorivši ončas jezik će izgubit !
I lijepo sluša'te što vam mi velimo.
MASKAR
to zapovijedate, da vam pogodimo !
VILA
Kad mi rečemo: Stanče, progovori!
i svih zazovemo, tad usta otvori.
VILA
Kriposti zvizda svih zovemo na pomoć,
svitlosti od kojih diči se mrkla noć.
VILA
Zovemo i cvitja i bilja ostala,
dragoga prolitja ki su čas i hvala.
VILA
Odzdala i odzgara sve moći molimo
da Stanca od stara mlada učinimo.
VILA
Nu mi da' sjemo mas, da Stancu najprvo
učinim svijetao obraz, i da' mi toj drvo.
(Ovdi STANCA omrče i svežu mu ruke i bradu mu ostrigu govoreći. )
Da bi se pomladio i da bi mnogo lit
drag i mlad Mioni bio; i pod da si čestit.
(Uto mu kozle i što je u bisacijeh dvignu iza njih ostali i ostave mu dinara što ta pratež valja i otidu tja. Uto se on od varke osvijesti i skoči za njimi vikajući.)
STANAC
Kozle mi ! Bog te ubio ! Je li tko ? Pomaga' !
Prem ti sam ludak bio ! Nije ovo bez vraga !
Bijedan se pomladio - ostrigoše bradu !
Haram'je tko bi mnio da su u ovomem gradu ? !
Kozle mi uhiti ! Je li tko ? Drži ga !
A, brate. čuješ ti ? Poteci stigni ga !
 
 
Svrha