LAV NIKOLAJEVIĆ TOLSTOJ

ANA KARENJINA

"Osveta je moja i ja ću je vratiti."

Radnja romana je smještena u sedamdesete godine devetnaestog stoljeća, u bogate krugove petrogradskog društva. Paralelizam radnji: sretan brak Levina i Kiti te tragična veza Vronskog i Ane, pisac koristi kao komentar jedne drugoj. "Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način." Tom rečenicom Tolstoj započinje roman.

Ana dolazi u kuću svoga brata Stive Oblomskog ne bi li pokušala spasiti njegov brak. Stivina žena Doli saznala je da ju muž vara s guvernantom. Ana uspjeva pomiriti strane. Ana je razumna žena, dobra majka i supruga, lijepa i šarmantna plijeni pažnju društva. Ana je u braku s Aleksejem Aleksandrovičem Karenjinom, službenikom državne službe, hladnim i uglađenim čovjekom. Njihov brak je korektan, pun razumijevanja ali nema ljubavi. Aninu strastvenost guši njegova racionalnost i odmjerenost. Radnja romana zapliće se plesom organiziranim za petrogradsko visoko društvo. Kiti, mlađa Dolina sestra, dolazi na ples očekujući pažnju grofa Vronskog i skore zaruke. "Ana nije bila u ljubičastoj, kako je to Kiti svakako htjela, nego u crnoj, duboko izrezanoj baršunskoj haljini koja je otkrivala njena kao u staroj slonovoj kosti izvajana ramena i grudi i punačke ruke s tankom sićušnom pesti. Čitava je haljina bila opšivena venecijanskom čipkom. Na glavi joj je, u crnoj posve prirodnoj kosi bio stručak maćuhica, a isto tako i na crnoj traci pojasa sred bijelih čipaka. Na izvajanom krepkom vratu bila je niska bisera." Ples je bio veliko razočaranje za Kiti i neslućeni ushit za Anu. Kiti se povukla razočarana jer je Vronski plesao s Anom i njegove su je oči slijedile. Kad je Ana uvidjela zaljubljenost u očima Vronskog žurno napušta ples prije večere i drugog dana putuje iz Moskve. Vronski, koji se prvi put zaljubljuje, slijedi je istim vlakom i otovreno joj iskazuje svoje namjere. U Ani je probuđena strast davno zatomljena njezinim racionalnim brakom i ona se neće moći suzdržati otkrivši ponovo u sebi ženu. Ana i Vronski često se viđaju. Glasine se šire. U početku se veza odobrava jer je prirodno da dame imaju nekog za flert, ali kad to postaje ozbiljno bivaju osuđeni. Karenjin moli Anu da prikrije vezu s Vronskim zbog skandala koji bi ocrnio njegov ugled. Ana ostaje u drugom stanju i to saopćava Vronskom, neposredno pred sudjelovanje u opasnoj konjičkoj utrci. Vronski nesmotreno pada s konja. Anina reakcija potpuno odaje njezine emocije pred licem javnosti. U kočiji, na putu kući ona priznaje mužu svoju vezu i brani svoju ljubav. Karenjin pristaje na formalni brak. Vronski ju nagovara na razvod. Ana razdirana moralnim dilemama rađa djevojčicu i u bunilu moli muža za oprost. Karenjin prihvaća djete kao svoje. Vronski se pokušava ustrijeliti. Ana nakon toga raskida s mužem i odlazi s Vronskim živjeti u Italiju. Muž joj ne dopušta uzeti sina sa sobom, kojeg sam osobito ne voli ali to čini iz pakosti. Vronski napušta karijeru u vojsci. Iz Italije će se vratiti u Rusiju jer Anu proganja čežnja i grižnja savjesti prema sinu. Upada u kuću muža i odlazi k dječaku. Otkriva da je sinu rečeno da je ona mrtva. Vronski će u Rusiji biti rado viđen u društvenim krugovima, no ona će doživljavati poniženja i gotovo javnu osudu kada se pojavila u operi. Na kraju se povlače na seosko imanje gdje vode ekstravagantan život. Međutim njihov odnos postaje sve mračniji, nesvjesno osuđuju jedno drugoga zbog propuštenih prilika. Vronski je zlovoljan što je žrtvovao karijeru. Nezadovoljan je i činjenicom da njegova kći nosi ime Karenjina i traži od Ane da se službeno razvede. karenjin, koji je u međuvremenu potpao pod utjecaj grofice Lidije Ivanove, ne pristaje na razvod. Ana čezne za sinom, ne može dobiti razvod, izopćena je iz društva u kojem je navikla biti.... postaje razdražljiva, sumnjičava, patološki ljubomorna osjećajući njegovo rastuće nezadovoljstvo. Podsvjesno kažnjava Vronskog zbog odvojenosti od svega na što je navikla. Vođena histerijom i teškim psihološkim stanjem baca se pod vlak. Vronski, užasnut tragičnim krajem svoje ljubavi, dobrovoljno se prijavljuje u srpsko-turski rat.

Središnja tema romana je preljub Ane Karenjine zbog čega se ona preoblikuje iz izuzetne i ponosne žene u izopćenicu iz društva. Usporedo kao komentar ove veze pratimo u knjizi razvoj veze Kiti i Levina. Kiti koja je razočarana nakon plesa, nadajući se sve vrijeme bračnoj ponudi grofa Vronskog, razboljeva se. Odbila je prošnju Levina, a sad uviđa da ju Vronski ne namjerava oženiti. Liječnici njezinoj emotivno iscrpljenoj duši nalažu putovanje u inozemstvo. U lječilištu u Njemačkoj ona se sasvim oporavlja od ljubavnih boli i zaboravlja na Vronskog. Kad ju Levin ponovo prosi, ona prihvaća i oni se vjenčaju. Njihov je brak vrlo zreo, postojan i lijep. Ona rađa sina Dimitrija i to ima donosi ispunjenje, onu potpunu dimenziju za uživanje sreće. Kiti pokazuje svoju snagu i kvalitete njegujući umirućeg Levinovog brata Nikolaja. Levin je ideološki zamišljen Tolstojev pogled na svijet oko sebe. I kroz njega će Tolstoj najplastičnije iznijeti svoja shvaćanja i misli. Poslije vjenčanja on se traži, pokušava usmjeriti svoje etičke stavove, u duši skeptik on romanom doživljava probrazbu i izranja kao nadahnuti vjernik. Vjera u Boga je općenita nije određena pravoslavljem. Levin ovdje kroz vjeru doživljava pomirbu sa samim sobom, pronalazi smisao i značenje života. Slično otkrivenje imao je i Raskoljnikov u Zločinu i kazni. Iz ovog proizlazi obilježje ruske knjižebvnosti tog doba koja preoblike likova u smislu pronalaženja i shvaćanja života pronalazi u vjerskom elementu.

Roman obiluje scenama koje bi se mogle oblikovati kao samostalne novele. Tolstoj osuđuje visoko društvo kao nesposobno i inertno, bez duha i dubokih emocija. Osuđuje i Anu, tip preljubnice koja ostavlja dijete i ruši brak u potrazi za zadovoljenjem strasti. Ana se može vrlo usko vezati uz još jedan lik europskog realizma, a to je Emma Bovary. Obje preljubnice, obje izopćene, zanemaruju obitlej i kreću se isključivo glasom srca, a imaju li pravo i koliko su same nesretne to nije pitanje racionalnog i razložnog realizma.

prof. Lea Lazzarich