Pisac uvodi čitatelja u gotovo razoren dom, u siromaštvo i neimaštinu obitelji Stipančić, u kojem provode dane majka i kćer, Valpurga i Lucija. Njihova nekad slavna i bogata patricijska obitelj je uništena te su ostale one dvije žene koje su bile najmanje krive za propast obitelji Stipančić. Valpurga Stipančić je primjer žene podložne suprugu, uvijek u njegovoj sjeni. Udala se kao neiskusna i premlada djevojka koja je živjela u patrijahalnoj i zatvorenoj obitelji u kojoj su žene bile poređene te je udaja za Antu Stipančića za nju izgledala kao “izlazak iz zatvora”. Život joj nikad nije bio ispunjen milovanjem i zanosima jer su Ante i ona bili dva potpuno različita svijeta: on grub, ohol, iskusan, poznavao je život, dok je Valpurga bila pravo oličenje nježnosti i ljubavi. Neiskusna stupa u brak jer se divi njegovoj mudrosti i znanju: "...za Valpurgu nije bilo čovjeka koji je mogao biti umniji, iskusniji i bolji od njenoga muža..., podvrgla se vrlo lako njegovoj volji i bila uvjerena da ne može pripadati samo njemu, da je svijet svake žene optočen ovako samo s mužem, koji ju je usrećio otevši joj djevojaštvo”. Divila se njegovim gospodskim postupcima, imala je potpuno povjerenje u njega te je podnosila svoj položaj ne smatrajući se obespravljenom ili zakinutom. Radila je sve što je od nje bilo traženo iako se to katkad korilo njenom mišljenju ili želji vjerujući da ne postoji bolje od onoga šta ima. Nakon rođenja djece, Jurja i Lucije, pokazala je pravu majčinsku ljubav prema djeci koju je nadasve iskreno voljela. Suprug joj nikad nije pružao ljubav i nježnost, a oduzeo joj je ne samo najbolje godine života već i pravo na nježnost prema sinu: ”ona nije smjela pred Stipačićem Jurja pomilovati,a kamoli i poljubiti.” te pravo na radost i napredovanje Lucije činila je sve što je mogla za svoju djecu, svima je ugađala, nije mogla nikoga odbiti, Ta ljubav, nježnost, požrtvovnost koju je tako nesebično svima pružala nikada pa čak ni u najmanjoj mjeri, u malom beznačajnom znaku pažnje nije joj bila iskazana ni vraćena. Nakon suprugove smrti mnogo je patila u siromaštvu.Sve je željela dati svojoj djeci pa čak i vlastiti život. Sinu ništa nije zamjerila, voljela ga je istom majčinskom ljubavlju iako je znala da se otuđio od svoje obitelji, zanjekavši i vlastito ime. Izgubila je sina kojeg zapravo nikada nije ni imala. Luciji je pružala sve što je mogla, no i Lucija ju je iskorištavala, njenu nesebičnu požrtvovnost i ljubav. Njen tužni život okončan je u hladnoj noći u kojoj je tražila milostinju sama, bez ikoga svoga. Tek u tom trenutku završila je patnja njenog srca, nesebičnog, toplog i punog ljubavi, tih osjećaja koje nikada nije osjetila. Valpurga je bila patnica koja toga nikada nije bila svjesna, svoju patnju stoički je podnosila sama do svog posljednjeg daha.