VJEKOSLAV KALEB: "GOST"

U ovom odlomku pisac prikazuje primitivnu reakciju i ponašanje ukućana, te njihov odnos prema nepoznatom, neočekivanom gostu.

(bojazan, dvoumljenje između dobra i zla)

ZAPAŽANJA O DJELU

OBRAZLOŽENJE

"Kad je zadnji zvuk zvona i titraj mu lagano zamro, zrak se opet isprazni i tišina složi sve stvari, pritisne ih k zemlji kao mrtvo tijelo; sve su one: obijeljen zid, zemljani pod, stari predmeti – krevet, niski sto na sredini, kovčeg uza zid, ognjište, bačva – ušutjele uplašeno. I susjedstvo se izgubilo nekud, kad ne dopiru iz njega glasom."

Ovim kratkim opisom pisac prikazuje siromašni, monotoni seoski ambijent u primitivnoj sredini Dalmatinske zagore. Pisac prikazuje i fizički osjećaj tišine.

"Sjednu oko vatre na stare balvane kao da su se povukli na vijećanje. Bljeskovi plamenova počnu poigravati po njihovim licima i sjene po zidu kuće. I Pas koraknek ognjištu, pa u nekoj udaljenosti skromno stane. Glava i oči mu osvjetljene vatrom, isticale se od tamne pozadine. Oni su ga dobro vidjeli ali sad su se zatvorili u ovaj četverokut ognjišta, i njegovu svjetlost i toplinu, kao da je stvarna ograda, i negdje daleko su osjećali čudnovatu životinju, koja osvjetljenim licem viri kroz zid mraka u ovaj njihov kutić, a ne znaju što nosi da li zlo ili dobro.”

”Mislili su tako očekivanjem bogatiti vrijeme, ali se pas najednom digne, pođe ka krevetu i nakon što ga pažljivo onjuši, skoči na nj. Sa kreveta, onako s visoka,kao da moli dopuštenje, onjuši sredinu postelje, izgazi, zavrti se tri puta, naobičan pasji način, pa se smota – legne s njuškom pod repom. Odmah počne umorno puhati, mimljati i zaklapati oči."

U ovom odlomku pas se prikazuje kao gospodar primitivnim seljacima. On čini sve što želi, a ukućani u strahu od nepoznatog ne pružaju mu nikakav otpor.

”Braćo moja – progovori svečano Špirkan – evo naše selo… Ah ko će ti doći u ovu našu pustoš…šta sam tija reći?… To je nika milost… Evo naše selo je zapušteno od Boga i od ljudi…ovaj…- i pogleda psa, pa stane, pogleda i ostale kao da ih pita: je li dobro ovako – i nuka da pomogne."

Ovij dijalogom se naglašava svijest siromašnih seljaka, svijest o bijedi, beznađu, te svijest o nerazvijenosti svog rodnog kraja u odnosu na ostale krajeve.

”U taj čas se pas digne. Rastreseno pogleda prisutne, ne čudi se što ih je toliko. Sasvim vješto se protegne, zjevne i otrese čisto na svoj način od glave do repa…”

 Rasplet radnje – pas, gost odlazi iz kuće.

 

ANOTACIJA

Tema ove kratke pripovjetke Vjenceslava Kaleba je prikaz elementarne, primitivne sredine Dalmatinske zagore, oduvijek praćene problemima golog preživljavanja, patnje i nade za boljim vremenima, u kojoj se suočavaju pas, kao pametno gospodsko biće i čovjek kao primitivno, zaostalo biće. Atmosfera, odnosno prostor u kojem se odvija radnja jest mračna kuća pod čađavim gredama sa zemljanim podom i obijeljenim zidovima. Pravladavaju jednolični, sumorni, mračni tonovi jesenskog predvečerja. Pisac upotrebljava adekvatni jezični izraz – štokavsko-ikavski dijalekt. U naglašavanju opisa interijera i eksterijera koristi duge, složene rečenice, no u naglašavanju dijaloga koristi sažete rečenice.

Sam dolazak tog nepoznatog i nepozvanog gosta na neki je način označio prekretnicu u tom jednoličnom, pa čak i dosadnom načinu života siromaha i doveo do stvaranja pomutnje i nemira, te sukoba i zamršivanja situacije. Radnja ove kratke pripovjetke odvija se u seljačkoj kući.

Jedne večeri, koja se ni po čemu nije razlikovala od drugih, seoska obitelj dobila je čudnovatog gosta. Taj neobični gost bio je pas prepeličar duge sive i svilene dlake. Pas je kao gospodar ušao u kuću, a Frane i Mare, te njihova kći samo su začuđeno gledali i pitali se zašto je taj gost izabrao baš njihovu kuću. Svi mještani tog primitivnog sela znatiželjno su se okupili oko gosta i raspravljali s kojim je razlogom došao. Njegov nenadani dolazak vezali su uz različite događaje. Na kraju gost mirno izlazi iz kuće i nestaje u mraku, ostavivši za sobom začuđeno mnoštvo seljaka.

Na temelju ove neobične priče pisac je vjerno prikazao najobičnijeg psa kao nadnaravnog gospodara koji među sirotinjom izaziva strah i nemoć da mu pruže nekakav otpor.

LIKOVI

PAS

Glavni lik ove novele. To je bio ovelik lovački pas prepeličar, duge sive, svilene dlaka, tankih smeđih ušiju. Bio je tih, svečan i bojom se slagao s mrakom, te je imao pametne, razumne, gotovo ljudske oči. Bio je krasna gospodska životinja za sve koji su ga došli vidjeti. Ne sluteći koliku je pomutnju napravio među začuđenim seljacima, polako je i dostojanstveno na neki način poslom otišao, smočio prag i nestao u mraku.

FRANE

Običan seljak koji sa svojom ženom Marom i kćerkom živi u malom selu gdje već dugo nitko nije dolazio. Vrlo je smiran i nije dizao buku oko psa u kući, te se nije obazirao na tuđa mišljenja. «U njegovim velikim očima koja su se nazirale ispod čupavih obrva sve je imalo riješenje, te ga je on pokušao naći na najjednostavniji način,»

MARE

Franova žena. Nije zadovoljna, ali ni ogorčena svojim životom. Voli svoju obitelj i brine se za njih najbolje što može.

ŠPIRKAN

Frano susjed koji želi sve znati. Bio je pomalo ljubomoran što se sve to odigrava u Franovoj kući, a ne u njegovoj, pa zato omalovažava događaj. Pravio se pametan i stalno savjetovao Frana.

 

Tanja & Marko IV4