UMBERTO ECO: IME RUŽE

PRILOG ANALIZI ROMANA

Uvrštavanjem ovog romana u program strane književnosti za IV razred gimnazije ostvarila se mogućnost mnogostrane analize u okviru teorije književnosti od slojevitosti romana, strukture i vrsta fabula, metaforike, simbolike, semiotike, te ekspresionističko naturalističkih stilskih naznaka u tonu smeđe boje.

Prilikom analize romana i filma s učenicima III. i IV. razreda neprestano se nametala ideja prepoznavanja forme fabule i stila iz velikog područja teorije književnosti koju su učenici do IV. razreda usuojili.

Umberto Eco je profesor semiotike (teorija znakova) dokazuje to i naslovom svoga romana, pa analiza može započeti naslovom i završnim citatom: "Negdašnja ruža ostaje kao ime, zadržavamo tek gola imena (Shakespeare Romeo i Julija - ime nije ništa!) što nazivljemo ružom, slatko bi mirisalo i s drugim imenom."

Roman u tematskom smislu ima filozofsko kriminalističku osnovicu, uz određene forme, fabule koje se nameću:

  1. Uokvirena fabula tipa - Decameron - , roman je podijeljen na dane, ima uokvirenu priču, curriculum rukopisa predočen je iz četvrte ruke preko bilježaka. Eco je pisac XX. st. bibliofil i pronalazač dokumenata na temelju prijevoda opata Vileta iz 19. st., njemu je zapis dao Mabillon iz 17. st., koji ga je prepisao od benediktinskog redovnika Adsona iz Melka 14. st.
    Unutar okvirne priče postoje dani i sati koji slijede tijek bitnih obreda službe božje u opatiji, a vode kriminalističku fabulu.
  2. Kriminalističko tkivo fabule započinje otvaranjem prstena, inkvizitor, intelektualac Villim koji istražuje ubojstva unutar prstena koji se zatvara slučajnim otkrićem ubojice Jorgea.
  3. Shema prstenaste strukture fabule, 44 kb
  4. Postoji i treća mogućnost otkrivanja još jedne vrste fabule, epsko tektonske, a dokaz je radnja koja je povijesno situirana uz epičnost i pripovijedanje u prvom i trećem licu, tako da postoji mogućnost pripovijedanja filozofskog sloja romana. Sve se priče u takvoj vrsti fabule grade vremenski precizno, jedna iza druge poštujući red detalja a oni prerastaju u ekspresionističko naturalističke slike postavljene u mračni srednji vijek.

Film učenicima pomaže da otkriju simboliku boje i metaforiku atmosfere. Svijet u labirintu knjižnice izgleda kaotično, znanje je moć, knjiga može ubiti doslovno i metaforički. Otkrivajući simboliku učenici dolaze do zaključaka, poruke romana sada su jasne.

Svijet posjeduje dvije strane kao čovjek dvije ruke. Znanjem se gradi ali i razara. Konzervatiuno shvaćanje svijeta u mraku očiju (Jorge) želi po svaku cijenu (pa i života) zadržati postojeće stanje u pohlepi za znanjem koje može biti samo njegovo, vjerujući u snagu i silu znanja koje je zarobio.

Branka Puharić-Valenčić, prof.