SCIENTIA EST MAGISTRA VITAE

 

Velikim znanstvenicima dugujemo puno stvari koje nas okružuju, uključujući i neke vrste vodokotlića. Ali, jesu li stvari doista bile onakve kakvima ih danas žele prikazati? Možda nisu, možda jesu. A možda ipak nisu?

Na primjer, da li bi na povik Galilea Galileia "Ipak se kreće!" gledali isto, kad bi znali da je dan prije kupio pola kile prvoklasne kreme protiv impotencije? Ili, tko zna do kuda bi Boyle dogurao sa svojim zakonom da Mariotte nije propio sav novac za komunalije, pa im je gradska plinara isključila plin?

Sirakuza, oko 220. godine prije nove ere. Arhimed ulazi u kadu i kupa se. Odjednom mu na pamet pada revolucionarna ideja - tijelo prividno gubi na težini onoliko, kolika je masa istisnute tekućine. Istrčava na ulicu i viče "Heureka!". Ali, da li se netko zapitao što bi bilo da je imao jacuzzi?

Također, moramo dovesti u pitanje i opravdanost i korist od nekih izuma. Dinamit služi za mnoge korisne svrhe. Ali da ga Alfred Nobel nije otkrio, danas bi bilo puno manje ratova. Ili, da Newton nije otkrio zakon gravitacije, sada nam se ne bi moglo dogoditi da padnemo i razbijemo nos, ili da nam netko ispusti ciglu na nogu.

Danas je svijet nauke izuzetno narcisoidan - vrlo teško prihvaća nove ideje. Tko nije bar jednom u životu imao neku izvanrednu zamisao, ali ju nije mogao nikome reći, ili je bio ismijan. Uzmimo primjer izvjesnog F. On je bio ugledan profesor, zainteresiran za problem apsolutne nule. Nije se htio pomiriti s činjenicom koju su svi znanstvenici prihvaćali - da se materija ne može ohladiti na temperaturu manju od -273.15°C. Ali jednog dana, utjecajem nadahnuća kakvo se javlja samo kod istinskih genija, došao je na izvanrednu ideju - materiju ohlađenu na -273.15°C staviti u frižider. Općepoznato je da se u frižideru stvari hlade, pa, ako djeluje s piletinom, zašto ne bi i s materijom. Ideja je od strane znanstvenih krugova bila okarakterizirana kao "žestoko debilna i još mrvicu gluplja" i nije bila prihvaćena. Ali, svi znaju da je pravi razlog bila ljubomora i ignorancija.

U starim vremenima je bilo još teže biti izumitelj. Mnogi su baš zbog toga i nastradali. Čovjek kaže da se zemlja okreće oko Sunca, pa ga spale. Netko izumi pušku i streljaju ga. Ipak, s vremenom su zakoni postajali blaži, tako da milijuni ljudi duguju puno toga velikim izumiteljima. Na primjer, da Tesla nije izmislio izmjeničnu struju, danas bi svi električari bili nezaposleni. Svaka profesija ima neki izum bez kojega bi bila potpuno beskorisna - automehaničari imaju automobile, piloti avione, homoseksualci vazelin, novinari štamparski stroj, političari imaju... ovaj, političari imaju... već nešto.

Tko zna koliko bi danas svijet bio ljepši da nije bilo toliko neshvaćenih genija.

Postoji slučaj jednog genijalnog poljskog kemičara kojem su na pamet padale izvanredne, epohalne ideje. Nažalost, one nikada nisu izašle na vidjelo jer je on razmišljao isključivo na španjolskom, a španjolskog nije znao ni riječi, pa nije imao pojma o čemu on to, do đavola, razmišlja.

Sada vidite da nije lako povući jasnu crtu između dobrih i loših strana nauke, tako da su mišljenja o stavu prema nauci i danas podijeljena. Neki tvrde da bi trebalo uvesti dobru staru inkviziciju, ali u duhu našeg doba. Na primjer, za otkrića koja će obilježiti desetljeće - uvesti kaznu bičevanjem, za ona koja će obilježiti stoljeće - smrt, dok za ona koja će uvesti čovječanstvo u novu eru, izumitelju omogućiti besplatno prisustvovanje na godišnjoj konferenciji Jehovinih svjedoka.

Drugi pak smatraju da bi znanost trebalo poticati. U tu grupu, osim znanstvenika spada samo jedan poremećeni vrtlar, gluh od majčine pete godine, koji na svaku rečenicu odgovara razdraganim smješkom i odriješitim "Da, šefe!".

Još jedan protivnik znanosti je religija. Dok se religija miješa u znanost namećući joj svoje doktrine, znanost ne ostavlja netaknutim ni ona najsvetija pitanja kao npr. "Ima li bog gušteraču i ako ima, da li je besmrtna?", ili "Kakva je predigra kod bezgriješnog začeća?". Taj rat između znanosti i religije otišao je tako daleko da na teološkom fakultetu ne postoji smjer za izumitelja.

Religiji smeta i to što se znanost upliće u pitanja koja se tiču samog nastanka čovjeka, kao što je začeće. Znanstvenici već godinama pokušavaju postići izvanmaterično začeće. Doduše, postoje indikacije da je to već postignuto - jedan ruski zidar se kune da je njegova susjeda začela u liftu. I to je, naravno, zasluga nauke - da nije bio izumljen lift, takvo što danas ne bi bilo moguće.

Ali, u samoj ljudskoj prirodi je radoznalost i stalno traganje za odgovorima. I u samim crkvenim krugovima traži se veća izvjesnost. Poznat je slučaj kad je službeni vatikanski tjednik objavio da je Bog žućkast i da ima rupe svuda po sebi. To je odmah izazvalo skandal i prilikom istrage je autor članka, inače bliski Papin suradnik, izjavio da mu je to izjavio sam božji povjerenik na zemlji - Papa. Jednom prilikom Papa je jeo izvrstan francuski ementaler i na upit jednog nadbiskupa "Kakav je sir, vaša svetosti?", odgovorio je "Ko' bog". Pa, ako se neće vjerovati Papi kod teoloških pitanja, onda kome hoće?

Ali, ni pape nisu ono što su nekad bili. U dobra stara vremena pape su znali imati po dvadesetak vanbračne djece, dok ovi u zadnje vrijeme čak i silovanje smatraju grijehom. Ali, danas nisu više okolnosti kao nekada. Danas čovjek može na svakom uglu kupiti kondom. I tu je znanost umiješala svoje prste. Istraživanjem raznih spojeva došlo se do stupnja da se danas mogu kupiti ne samo nazubljeni kondomi nego i oni s različitim okusima (tu leži glavni razlog smanjenja prodaje žvakačih guma). Postoje kondomi s okusom banane, mente, jagode, a za one izbirljivije i s okusom pašta-fažola, punjene paprike, pa čak i svinjetine na ražnju.

Svijet je danas naprosto zatrpan takvim pomodnim izumima, čija je znanstvena utemeljenost dvojbena. Neki na prvi pogled izgledaju zapanjujuće, no, nisu svi i uistinu takvi. Na primjer, jedna korejska tvrtka je prije desetak godina na tržište izbacila revolucionaran proizvod - žvakaću gumu za koju proizvođač garantira da nakon jednokratne upotrebe liječi od svih poznatih bolesti, uključujući AIDS. Navala kupaca je bila nevjerovatna, no nisu svi primjetili malu napomenu na dnu kutijice, da žvaka djeluje jedino ako se prilikom konzumacije pada u grotlo vulkana.

U svakom slučaju, ne možemo poreći da je znanost učinila mnogo toga za ljudski rod. Osim ako baš ne želimo.

 

Petar Verunica, III.1