TRIBUTE TO PROF. BJORN LARSSEN

 

 

Što je Čovjek? Koliko postoji? Što ga je stvorilo? Hoće li ostati na večeri?

Ova su pitanja ugrađena u samu bit čovječanstva, i svaki se čovjek (pa čak i neki policajci) bar jednom u životu to upitao, s izuzetkom izvjesnog P.H. koji se upravo spremao, upitati se to, kad mu je na vrata pozvonila punica, pa mu je prisjela bit čovječanstva.

Jedina osoba koji je gotovo cijeli svoj život posvetila odgovoru na ta egzistencijalna pitanja, bio je prof. Bjorn Larssen, jedan od najvažnijih ljudi u povijesti čovječanstva (odmah poslije čovjeka koji je izmislio električnu četkicu za zube).

Rođen je u Stockholmu, kao jedino dijete (ne jedino u Stockholmu, nego kod roditelja). Otac mu je bio naočit muškarac, tamne kose i visine od metar i dvadeset. Radio je kao pomoćni držač stolnjaka i izuzetno se ponosio svojim poslom ne prezajući da pred ljudima i u slobodno vrijeme demonstrira svoje umjeće. Iako se za to nije znalo, on je bio razlog zbog kojeg su skoro svi stockholmski restorani zaposlili naoružanog čuvara sa psom na ulazu.

Bjornova majka je radila u cirkusu kao "žena s dlakavim čelom", no dobila je otkaz nakon što joj se sinov hrčak, dok je spavala, zapetljao u obrve. Jadna životinjica je umrla od gušenja viklerom.

No, vratimo se prof. Bjornu Larssenu. Još kao petnaestogodišnjak bio je izuzetno napredan. Nije se družio sa svojim vršnjacima, dijelom zato što je mislio da je intelektualno nadmoćan, dijelom zato što su oni znali da je kreten. Ali on je uvijek bio izuzetno duhovan čovjek; već sa osamnaest godina tvrdio je da je vanjska ljepota potpuno nevažna i da istinska ljepota izlazi iz ljudske unutrašnjosti. Iz tog razloga je znao satima obilaziti javne WC-e i diviti se nepatvorenim proizvodima ljudske unutrašnjosti. Neki su čak tvrdili da zna svaku WC školjku u gradu po imenu. Sa devetnaest godina je bio je uhapšen zbog pokušaja da se oženi za odvodnu cijev. Nikad se nije saznalo da li je pristala.

Najmisteriozniji dio Bjornovog života bilo je njegovo školovanje. Naime, nitko nije imao nikakvog pojma kako je dogurao do doktora atomske fizike; jedino što se zna je to da mu je doktorska disertacija bila naslovljena "Moj pas i ja". Neki su zaključili da je to najveći i najapsurdniji niz slučajnosti, otkako je još prije dvije tisuće godina neki tip uvjerio ljude da je "sin Božji". Drugi su opet sumnjali da je u to umiješala prste turska mafija. Jedina osoba koja je znala cijelu istinu je bio sam prof. Bjorn Larssen, no baš ni on nije bio siguran.

Jedini Bjornov ljudski prijatelj je bio mljekar Karl. O njemu se znalo samo to da je, prije nego što je postao mljekar, imao vrlo uspješnu karijeru kao bacačica kugle, sve do uvođenja obaveznog ginekološkog pregleda. Inače, hobi mu je bio tepanje kućanskim aparatima, ali je istinski bio zaljubljen samo u susjedov usisivač, za kojeg je često znao napomenuti da ga voli zbog njegove duše, a ne tijela (susjed ga je prisilio na platonsku vezu). Karlova uloga u Bjornovom znanstvenom radu nije bila posebno značajna (osim, naravno, dvije litre obranog mlijeka tjedno).

I tako, našao se dr. prof. Bjorn Larssen na ulici, sa doktorskom titulom, vrećom za spavanje i aparatom za autogeno zavarivanje (za kojeg je tvrdio da mu je brat blizanac, samo što ima ljepše brkove). Prva stvar koju je učinio bila je kupnja raskošne vile pokraj Stockholma. Na upit dvojice financijskih inspektora odakle mu tolika novčana sredstva, odgovorio je da se ne sjeća, da ih je "vjerovatno dobio na dominu, ili tako nešto". Nikad se nije saznalo da li su mu povjerovali, jer su odmah netragom nestali, pojavivši se dva mjeseca kasnije, tvrdeći da su oni samo dvojica poštenih meksičkih seljaka, koji su došli u veliki grad baviti se prostitucijom.

Nakon tog događaja, u Bjornovom životu dolazi do velike prekretnice i on se konačno posvećuje traženju odgovora na ono sudbonosno pitanje: "Što je čovjek?". Provodio je dane i noći razmišljajući i već nakon tri godine njegov je rad urodio plodom. Došao je do jednostavnog, ali ingenioznog rješenja. Naime, najbolji način da sazna odgovor na pitanje "Što je čovjek" je da nađe negdje jednog čovjeka i da ga pita: "Šta si ti?". Bjorn je bio toliko ushićen svojim otkrićem, da je odmah istrčao na ulicu, gdje ga je udario kamion koji je prevozio perad. Mjesec dana koji su mu bili potrebi za oporavak i obranu od Društva za zaštitu životinja, proveo je usavršavajući svoju metodu, te je mukotrpnim radom uspio ubaciti upitnik na kraju pitanja "Što si ti".

I konačno, došao je trenutak da primjeni svoje epohalno otkriće. Izašao je iz bolnice i nakon dugotrajnog traganja po ulicama Stocholma, našao je Čovjeka. Odmah je primjenio svoju metodu i urodila je plodom. Dobio je Odgovor. Smjesta je razglasio svim medijima svoje otkriće, no začudo, nijedna izdavačka kuća, pa čak ni nacionalna televizija i CNN nisu htjeli objaviti esencijalno otkriće da je čovjek "nezaposleni električar".

 

Petar Verunica III.1