Nebo je bilo plavo. Zapravo, sve okolo je bilo plavo. Zamislite beskrajno plavetnilo i malu žutu nazovi cestu kojoj se kraj jedva nazire u daljini. Jeste? Dobro . . . E sad, zamislite mene u tom plavetnilu kako zbunjen i polupreplašen buljim u tu istu daljinu. Jeste ? Odlicno . . . Osobi koja kasno navečer legne u krevet, a zatim se probudi na ovakvom mjestu svakakve se misli vrzmaju po glavi. Od te vrzmajuće gomile nesuvislih i još manje suvislih misli izabrao sam jednu koja se činila dosta logičnom. Krenuo sam cesticom.

* * *

Starac je imao dugu sijedu bradu i poveći svežanj ključeva. Sjedio je za starim uredskim stolom, zijevao i nabacivao se ključevima. Stol je stajao posred ceste kao kakva barikada. Iza njega cesta se nastavljala svega par metara, a onda nestajala u podnožju velikih žutih vrata. Starac je vidjevši da ga zbunjeno promatram mahnuo glavom da mu priđem.

-’’ Oprostite, možete li mi reći gdje sam ja to . . . ‘’, drznuo sam se upitati.

-’’ Ah, uvijek ista priča . . . ne sjećam se kada se pojavio netko kome je odmah sve bilo jasno . . . No dobro . . . ovo što ćeš čuti ponavljam već nekih 2000 godina plus minus koji dan pa se unaprijed ispričavam zbog monotonije. . . Daklem, ja sam Šimun zvani Petar tj. Kefa tj. Petar Stijena tj. Sveti Petar ili kako ti je već drago . . . Posao mi je da provjeravam da li je duša ispunila minimum uvjeta za ulazak u Raj, koji se usput budi rečeno nalazi iza ovih vratiju . . . A kako si ti službeno mrtav već tri sata imaš status duše i na meni je da ti sudim. Molio bih da imaš razumijevanja i ne postavljaš suviše pitanja da ovu birokratsku formalnost obavimo što prije. . . Predosjećam skoru navalu mušterija, a Šef ne voli kada mu se stvara gužva pred vratima . . . ‘’, izustio je starac gotovo u jednom dahu.

Poštedjeću vas opisivanja šoka koji sam doživio i vremena koje je bilo potrebno Kefi ( ne znam zašto, ali to mi je ime djelovalo najinteresantnije od svih ponuđenih ) da me uvjeri u istinitost onoga što mi je ispričao. Prijeđimo rađe na objašnjenje zašto ovo pišem i zašto se nalazim tu gdje se nalazim.

Dakle, procedura za ulazak u Raj vam je izgledala otprilike ovako : prvo sam ispunio neki plavi obrazac . . . ništa posebno, standardna pitanja. . . ime, prezime, datum rođenja, JMBG, adresa, spol . . . Popunivši obrazac dao sam ga Kefi ( mislim da me podsjeća na nešto ). Nato je on iz jedne od ladica izvukao ogromnu pohabanu knjižurinu i počeo listati . . .

- ‘’ Uvijek isto, uuuvijek . . . zašto ne uvedemo računala pitam ih ja . . . mjesto da listam po ovoj knjižurini . . . ah! . . . radi, Šimune, radi i ne pitaj . . . ‘’, mrmljao je Kefa ( zbilja simpatično ime, podsjeća me na nešto, definitivno ), ‘’ da vidimo RRRRRRROOOORON. . . aaaa, evo ga! Našao sam te! Dobro, da vidimo . . . . prvo dobra djela: pomagao susjedima cijepati drva do svoje 15 godine . . . kadkad odlazio mami u dućan . . . . . . . . . gle, pa to je sve . . . Čuj, nije da te plašim, ali ovo i ne donosi puno bodova, ali ukoliko ti loša nisu pretjerana možda se i izvučeš. . . slijede loša. . . Opa! To se zove dosije . . . ‘’, konstatirao je Kefa ( stvarno me podsjeća na nešto . . . ) dok sam ja gutao poprilične knedle. Mislim da je posve razumljivo da mi nije bilo svejedno.

- ‘’ Preskočiti ćemo dječje nestašluke . . . to se ionako tolerira . . . Ma gle ti ovo! Dva propala braka isključivo vlastitom krivicom . . . poslovne manipulacije . . . pohlepa . . . zavisti i mržnje u popriličnim količinama . . . Vidi, vidi! Nekoliko teških krađa . . . ‘’, nabrajao je Kefa ( Hmmmm ? ) dok se moj znoj u potocima slijevao niz cesticu, ‘’ . . . te naposlijetku ubojstvo iz koristoljublja . . . ‘’

Nakon što je završio Kefa ( ma poludjeću, gdje sam to već čuo ? ) me pogleda. Buljio je trenutak dva u moje blijedo lice a onda prasne u gromoglasan smijeh :’’ HA HA HA!!! Šta je, šta cvikaš . . . misliš da si jedini koji to radi . . . Gledaj kako stvari stoje . . . nekoć smo bili poprilično strožiji, ali . . . znaš kako je . . . vremena se mijenjaju . . . nema dobrih duša, Raj se prazni, sve više nezaposlenih anđela, pa kriza ovdje, pa kriza ondje, pa svi nešto traže . . . i tako je Šef odlučio da malčice razvodni kriterije . . . i svi sretni i zadovoljni . . . Drugim riječima ovlašten sam da takva djela odobravam . . . ‘’, pričao je Kefa ( ?????? ) dok je meni polako padao kamen ( čitaj Himalaja i okolno gorje ) sa srca. Odjednom mu pažnju privuče malena fusnota napisana na dnu mojeg dosiea. Podigao je pogled prema meni dok mu je lice postajalo sve bljeđe i bljeđe. Zveket ključeva koji su mu ispali iz ruku zazvučao je hororno. Tiho je promrmljao vidno šokiran onim što je pročitao :’’ Igrao PADALICU na izbornoj iz informatike ‘’ . Zastao je na trenutak, a onda glasnije ponovio, pa još glasnije i još glasnije. Kada mu se elektromagnetsko zračenje lica opasno približio crvenom dijelu spektra slijedili su decibeli :’’ IGRAO PADALICU NA IZBORNOJ IZ INFORMATIKE!!!!!! IGRAO PADALICU NA IZBORNOJ IZ INFORMATIKE!!!!!! ‘’ Ponovio je to nekoliko puta dok je krv u mojim žilama polako prestajala teći . . . Odjednom nebo odnosno ono sveprisutno plavetnilo se rastvori i glas koji je zvučao kao da dolazi iz svih smjerova prozbori :’’ TKO SE TO USUDIO UČINITI TAKVO ŠTO ????!!!!!! ‘’ U Kefinim ( za trenutak sam mu ime smetnuo s uma ) očima se ogledao užas dok ih je okretao ka meni. I vjerovali ili ne u tom sam se trenutku osjećao krivim kao nikada do tada. . . ali nije pomoglo. . . ‘’ . . . TE ĆU SVAKOME SUDITI PO DJELIMA NJEGOVIM . . . ’’, nastavljao je Svevišnji ( jer to je bio upravo On glavom i bradom . . . naročito bradom . . . ) monolog čiji sam početak skamenjen od straha propustio, ‘’ STOGA TEBE GRIJEŠNI ČOVJEČE OSUĐUJEM NA VJEČNU KAZNU!!!!! ‘’

* * *

Ne bih znao definirati što se tada točno dogodilo, no slijedeće čega se sjećam jest izgled mjesta na kome se i dan danas nalazim. Od gore opisanog događaja prošlo je 17 zemaljskih godina, a ja se još uvijek bavim istim poslom. Kazna mi se naime sastojala u tome da čitavu vječnost provedem prikovan za stolicu ispred računara ( AMD 5x86, 133 ) na kojem nema nijedne igrice. Eh da, na stolu se nalazi i disketa sa ‘’ Padalicom ‘’ ali je izvan mog dosega . Jedini način da se maknem bio je da se s nekim zamijenim za kaznu. Pokušao sam nagovoriti susjede na vječnoj vatri da se mijenjamo ali su me drsko odbili, ista stvar i na vječnom čerečenju, i na vječnom kljucanju jetre. . . Stoga ovim putem apeliram na svijest svih onih grješnika koji se i dalje bave prljavom rabotom i meni samom nekoć tako miloj da paze što rade. Jer, ukoliko i promaknu profesoričinom oku Gospodnjem neće!!!! ( ovo sam baš poetski rekao, jel’da )

Najveći Grješnik 22. XII. 2072. A. D.

Dotični se grješnik kasnije uspio skompati s Gabrijelom, jednim od anđela nadglednika bliskih Bogu te mu putem njega uložiti žalbu na presudu. Gabrijel se zasigurno morao silno truditi da nagovori Svevišnjega na skraćivanje kazne. Dotični je grješnik, naime dobio mogućnost otkupljenja ukoliko prepiše sve ikad objavljene ljetopise Gimnazije Andrije Mohorovičića u HTML formatu. Tada će se njegov slučaj ponovno uzeti u razmatranje.

Nepoznati Autor 07. VIII. 3211. A. D.

Po najnovijim kalkulacijama za to će mu trebati još 278923 godine, ali on to srećom ne zna. Još uvijek se pokušava sjetiti na što ga ime Kefa podsjeća. . .

Još Nepoznatiji Autor 19. IV. 7264. A. D.